DODIK OTVORIO NOVU KRIZU: Izglasan Izborni zakon RS, izbrisana Centralna izborna komisija BiH

Tačno u 1.58 sati 19. aprila 51 poslanik vladajuće koalicije glasao je za usvajanje Izbornog zakona RS. Poslanici opozicije nisu dobili odgovor na pitanje upućeno vladajućoj većini tokom rasprave - po kojem zakonu će u oktobru 2024. godine izaći na izbore? Usvajanjem entitetskog Izbornog zakona, pri čemu je prekršen Dejtonski sporazum, Ustav BiH i Izborni zakon BiH, Dodik je otvorio novi front prema visokom predstavniku i zemljama koje podržavaju Schmidta i tako usložnio političku krizu do krajnjih granica.

Piše: žurnal.info

Pod okriljem noći, vladajuća većina u Republici Srpskoj usvojila je novi entitetski zakon, iz kojeg je u potpunosti izbrisana Centralna izborna komisija BiH (CIK).

Usvojenim zakonom CIK više neće imati nadležnost da organizuje i sprovodi izbore za entitetske nivoe vlasti, od lokalnih izbora, preko izbora poslanika u Narodnu skupštinu RS, predsjednika i potpredsjednika RS, do delegata u Vijeće naroda RS i Domu naroda BiH. Donošenje ovog zakona najavio je Milorad Dodik 3. januara kao reakciju na odluku visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta da nametne tehničke izmjene Izbornog zakona BiH, koje se odnose na integritet izbornog procesa.

Paradoks je da je poslanik SNSD-a Igor Žunić, koji je u Narodnoj skupštini u ime vladajuće koalicije predložio donošenje ovog zakona, kao razlog za usvajanje Izbornog zakona RS naveo potrebu da se građanima vrati povjerenje u izborni proces, da se tehničkim izmjenama poboljša integritet izbornog procesa i da se u ovom bh. entitetu ubuduće provode fer i pošteni izbori! Copy paste obrazloženja koje je dao Schmidt kada je donio odluku da proglasi tehničke izmjene Izbornog zakona BiH, uz ogromnu razliku – visoki predstavnik je govorio istinu, a  Žunić potpunu neistinu.

Nebojša Vukanović je primijetio da predloženi zakon, koji je parlamentu formalno predstavio Žunić, nisu potpisali svi poslanici vladajuće koalicije, aludirajući na njihov strah od mogućih sankcija. Poslanik SDS-a Tomica Stojanović rekao je da iza ponoći djelaju samo stanisti, vampiri i đavoli. „I ovo će biti đavolji zakon“, konstatovao je on. Opozicioni poslanici su tokom rasprave rekli da neće podržati Izborni zakon RS.

„Šta će se desiti ako budete imali dva različita izborna zakona, koji će biti na snazi. Hoćete li ubaciti dvije kugle, pa gledati da li ćete izvući RIK ili CIK“, pitao je vladajuće Vukanović.

Poslanici opozicije su konstatovali da ovaj zakon nikada neće stupiti na snagu niti će po njemu biti sprovedeni bilo koji izbori, uz opasku da ne postoje tehničke mogućnosti da RS, čak i kada bi ovaj zakon stupio na snagu, a neće, sprovede izbore. Vukota Govedarica je, vrlo slikovito i vrlo ironično, opisao djelovanje u vezi sa procedurama koje predstoje da bi ovaj zakon uopšte stupio na snagu. Pojasnio je da bi, i kada bi se sve kretalo najvećom brzinom - od glasanja u Vijeću naroda, gdje će Bošnjaci uložiti veto, preko odluke Ustavnog suda RS, od raspisivanja konkursa za članove RIK-a, do njihove potvrde u Narodnoj skupštini, pa onda ponovo bošnjačkog veta u Vijeću naroda i odluke Ustvanog suda RS…, ovaj zakon mogao stupiti na snagu najranije početkom avgusta.

„Oko Ilindana (2. avgusta), gospodo, a CIK 6. maja raspisuje lokalne izbore koji će se održati u oktobru“, naveo je Govedarica.

Ognjen Bodiroga iz SDS-a je jasno upozorio da je donošenje ovog zakona kršenje Dejtonskog sporazuma i opasno „igranje vatrom“, u kojem bi najveći gubitnik na kraju mogla biti cijela Republika Srpska. Opozicija je iznijela sumnje da je Dodik u cijelu priču oko entitetskog izbornog zakona ušao samo da bi ucjenjivao koalicione partnere na državnom nivou kako bi, preko njih, isposlovao da međunarodni zvaničnici umanje pritisak prema njemu i vlastima RS, nakon čega bi on ponovo postao kooperativni politički faktor u BiH.

„Entiteti mogu imati svoj Izborni zakon i entitetsku izbornu komisiju, ali on mora u potpunosti biti u skladu sa Izbornim zakonom BiH. Nadležnost entitetskih izbornih komisija određuje CIK“, rekao je za Žurnal Vehid Šehić, predsjednik Strateškog odbora Koalicije za slobodne i poštene izbore “Pod lupom” i bivši član Izborne komisije BiH.

Sve je, kako je pojasnio, sadržano u članu 2.9 Izbornog zakona BiH, kojim je, između ostalog, propisana isklјučiva nadležnost CIK BiH da koordiniše, nadgleda i reguliše zakonitost rada svih izbornih komisija i biračkih odbora. Izbornim zakonom BiH nije predviđena bilo kakva uloga drugih izbornih komisija u provođenju ovih ovlaštenja CIK-a niti mogućnost ove institucije da ta ovlaštenja prenese na bilo koju drugu izbornu komisiju.

„Donošenje ovog zakona produbiće političku krizu u BiH. Ne može postojati paralelni izborni proces. Jasno je ko donosi odluke. Ne može niži zakon preuzimati nadležnosti državnog zakona“, upozorio je Šehić.

Odlukom da donese novi entitetski izborni zakon, iz kojeg je potpuno izbrisan CIK, Milorad Dodik i vladajuća većina u RS ponovo su atakovali na Dejtonski sporazum (Aneks 3, koji se odnosi na izbore), Ustav BiH, zakone i vladavinu prava u BiH. Spekuliše se o više mogućih scenarija o tome šta će se sa ovim zakonom desiti u budućnosti.

Jedna je da se sprovedu sve potrebne procedure, o kojima je govorio Vukota Govedarica, a da onda Dodik odluči da ne potpiše ukaz o proglašenju zakona. Na taj način bi spriječio da protiv njega bude podignuta nova optužnica za neizvršavanje odluka visokog predstavnika, čime bi sebi obezbijedio produženi politički rok trajanja. Uostalom, ne bi bilo prvi put da vlast u RS usvoji odluke, zaključke i zakone, koje potom ne sprovodi.

Druga opcija je da Dodik potpiše ukaz o proglašenju Izbornog zakona RS i da zakon potom bude objavljen u Službenom glasniku, što bi, izvan svake razumne sumnje, izazvalo reakciju Christiana Schmidta, koji će taj zakon proglasiti ništavim i staviti ga van snage. Ako, i pored toga, vlast u RS odluči da sprovede izbore po tom zakonu, rezultate tih izbora neće prihvatiti zapadne zemlje, međunarodne organizacije i ostali relevantni faktori.

Treća mogućnost je da vlast RS u narednim danima, najkasnije do kraja aprila, sa partnerima na državnom nivou pronađe rješenje da se u parlamentu BiH usvoje izmjene Izbornog zakona BiH, nakon čega bi entitetski izborni zakon stavila ad acta. Za šta su male šanse.

„CIK će početkom maja donijeti odluku o održavanju oktobarskih lokalnih izbora. Nakon tog roka nema nikakvih izmjena Izbornog zakona. To je potpuno neprimjenjivo u ovom izbornom ciklusu“, pojasnio je Šehić.

Podsjetio je da je visoki predstavnik, kada je nametnuo tehničke izmjene Izbornog zakona, političkim liderima ostavio razuman rok da u Parlamentarnoj skupštini BiH usvoje usaglašen izborni zakon.

„Izmjene izbornog zakona koje je nametnuo Schmidt su temelj. Te izmjene su stupile na snagu. Političke stranke mogu djelovati amandmanima. Oni bi tako mijenjali Izborni zakon koji je već na snazi, odnosno zakon koji je donio visoki predstavnik. „Moje je pitanje - pod čijim uticajem je bio raniji saziv CIK-a? Jako dobro znam koji su članovi radili za koje političke stranke, uključujući i SNSD“, kazao je Šehić.

On smatra da je sve oko donošenja Izbornog zakona RS „politička igra, da bi se kontrolisala RIK, jer ne priznaju legitimitet i legalitet sadašnjih članova CIK-a“.

Tačno u 1.58 sati 19. aprila 51 poslanik vladajuće koalicije glasao je za usvajanje Izbornog zakona RS. Poslanici opozicije nisu dobili odgovor na pitanje upućeno vladajućoj većini upućeno tokom rasprave - po kom zakonu će u oktobru 2024. godine izaći na izbore?

Igor Žunić niti bilo ko iz vlasti im nije dao odgovor.  

„Nema završne riječi“, kratko je rekao Žunić po okončanju dvosatne rasprave o Izbornom zakonu RS, u kojoj nije učestvovao nijedan poslanik vladajuće koalicije. Žunić nije imao odgovor, ali je par dana ranije Dodik zaprijetio opoziciji da im ne pada na pamet da izađu na izbore koje raspiše CIK, jer im on neće dozvoliti da koriste javne objekte i logistiku za održavanje izbornog procesa.

Usvajanjem entitetskog Izbornog zakona, pri čemu je prekršen Dejtonski sporazum, Ustav BiH i Izborni zakon BiH, Dodik je otvorio novi front prema visokom predstavniku i zemljama koje podržavaju Schmidta i usložnio političku krizu do krajnjih granica. Prijetnjama da će opoziciji u oktobru onemogućiti glasanje na lokalnim izborima koje organizuje CIK, stvorio je mogućnost izbijanje fizičkih sukoba između pristalica vlasti i opozicije u Republici Srpskoj. Pod uslovom da mu jači od njega to dozvole.

(zurnal.info)

“Trojka” je zadnja linija Dodikove odbrane

Piše: Slobodan Vasković

Petak je, 19.04.2024.

Iza nas je još jedan težak poraz blasfemičnog, vulgarnog, anticivilizacijskog, autokratskog, diktatorskog Režima Milorada Dodika. Koji oni slave kao “pobjedu”, jer su još jednom uspjeli da žigošu Srbe kao narod svojim neljudskim, primitivnim, sociopatskim izlivima mržnje, zla i otrova zato što su im teško poljuljane pozicije sa kojih su iste te Srbe opljačkali nemilosrdno, nasilno, brutalno, bez milosti - u kontinuitetu od osamnaest godina.

O Miloradu Dodiku i svemu što je on i što govori napisao sam već u tekstu “Milorad Dodik - Neprijatelj Srba No1” i nemam više tu šta dodati.

Isto se odnosi i na sve one koji su, na čelu sa njim, uzurpirali vlast, oteli je mimo narodne volje, a sada imaju namjeru da je brane prolivajući krv tog istog naroda čiju su izbornu volju pokrali na opštim izborima 2020. godine, gazeći je kao da je narod najobičnije smeće. 

Narod nije smeće, ali jesu političko smeće oni koji su tu volju pogazili, oteli vlast i sada čine sve da narod nestane. Zaklanjaju se iza, navodno, visokih ciljeva, kako bi realizovali najniže pobude.

Ništa novo i ništa iznenađujuće.

Dodikov bolesni, sociopatski Režim nikoga nije iznenadio; Sve je bilo lako predvidivo, svi njihovi postupci, jer je to uhodani hodogram već gotovo dvije decenije. U kojima je narod ostao bez igdje ičega, a oni postali surovi multimilioneri koji su isti taj narod strpali u Gulag i nemaju namjeru da ga puste iz njega. 

Sve im ide “od ruke”: skrivanje čedomorstava, prikrivanje likvidacija, sakrivanje onih koji vozilima ubijaju na smrt, organizovanje bjekstva pedofila, trgovina na veliko narkoticima, pljačkanje svake marke iz Javnih preduzeća, budžeta, premlaćivanja svakog ko im se zamjeri, progoni, izgoni, satiranje svakog ko drugačije misli…

Dodikova Bagra najteže je ponizila Srbe kao narod i nastavlja sa tim ogavnim poslom ne prezajući zloupotrijebit i iskoristiti za tu gnusnu rabotu teške žrtve drugih naroda, ali i srpskog naroda.

Režimske Hulje su lako čitljive što ih čini vrlo nervoznim u ambijentu u kojem se rastakaju. I biće rastočeni.

Gađenje prema njima i njihovim zločinima poodavno je preraslo u ravnodušnost, jer, kada su oni u pitanju, dno ne postoji.

To je poodavno svima poznata činjenica.

Možda nije poznata jedino Nerminu Nikšiću, Elmedinu Konakoviću i Predragu Kojoviću koji idu “na noge” Hulji Dodiku, kako bi ga pokušali spasiti iako znaju šta će učiniti ne samo taj, već i dan kasnije.

Njihovo “pranje” nakon pokušaja spasavanja Dodika podjednako je njegovom anticivilizacijskom djelovanju, primitivizmu, makijavelizmu.

Ni “rukavom” niti bilo čim drugim ne mogu obrisati Dodikove toksične ispljuvke kojima su obilježeni kao njegovi promoteri i zaštitnici, ali ima i gore od toga po njih: Djelujući na opisani način izvijeđali su sopstveni narod, njegove teške žrtve u istoj mjeri kao i Dodik.

Ne postoji više način na koji bi se mogli sakriti od te, po njih, poražavajuće činjenice koja ih svrstava u redove Dodikovih Hulja iz kojih nikada više ne mogu izaći. Čak ni onda kada Dodik ode sa političke scene, a to će biti vrlo brzo, a oni budu pokušali zasluge za to pripisati sebi; Što će biti laž, jer su učinili sve da mu pomognu da opstane.

Dodik je izgubio mogućnost da se krije iza opozicije u RS, kakva god da je ona i koliko god griješila što u bilo kojoj prilici djeluje u Dodikovom okviru, jer uvijek mogu i bez njega donijeti odluke, makar bile, po određenim pitanjima, toksične kao i njegove.

Dodik se već mjesecima zato uspješno krije iza “Trojke” koja je postala njegova zadnja linija odbrane, kao što je to nekada bila opozicija u RS. Nema te opozicije u RS, a ni Srbije iza koje se "Trojka" može sakriti, ma koliko to pokušavali učiniti. Što njihovo antidržavno djelovanje čini samo još malicioznijim; Jer, umjesto neuspješnog skrivanja, trebali bi se zapitati šta to oni čine za svoju državu BiH? Umjesto što rade protiv nje, vjerujući da će ih stari stereotipi "oprati".

Da ne zaboravim Dragana Čovića - on i dalje drži i uzde i bič i mamuze; Uzde je popustio, a Dodika bičuje i mamuza "do krvi" kako bi što jače jurišao i na Srbe i na Bošnjake, svjestan da je "Trojka" skup takozvanih političara bez ikakvog cilja, znanja, svijesti; Skup licemjera malicioznih prema sopstvenom narodu, spremnih na sve samo da budu vlast; Spremnih prodati državu BiH istom brzinom kao i Dodik i njegov jahač Čović.

 

Projekat “Ovca Doli”

Piše: Slobodan Vasković

1.

Bilo je zanimljivo posmatrati intervju Draška Stanivukovića na N1: Besprijekorno obučen, sjedi u svom kabinetu, sporo smireno govori, iznosi navodno svoje stavove, pokušava biti ubjedljiv.

Međutim, kada se sabere sve što je rekao, nesporno je da su gledaoci imali priliku vidjeti i slušati kvalitetno upakovano Ništa.

2.

Besprijekorno obučen je “Kvalitetno upakovano”, ali odijelo ne čini čovjeka; Ne postoje još uvijek ti brendovi, svjetski, koji bi mogli spriječiti eho praznine koji je emitovao Stanivuković.

3.

Spor, smiren, govor, kojim je namjeravao sebe predstaviti kao osobu koja je iznad situacije, samo je razotkrio koliko on ništa ni o čemu ne zna i da verbalnim manipulacijama, koje nisu ništa drugo do verbalna onanija, pokušava sakriti ogromno neznanje i publikum pridobiti sakoom, a ne konkretnim političkim stavom.

4.

Stanivuković ima odličan sako, tu nema dileme, ali svi njegovi “stavovi” samo su kopija ekstremnih politika Milorada Dodika. Dodikov sako mu je prevelik i nikako, ma koliko se trudio, ne može sakriti da ga nema čime popuniti.

5.

Stanivuković je u nastupu na N1, potvrdio ono što sam nedavno i napisao - pokušava preuzeti Dodikove ekstremne politike, kao što je Dodik, svojevremeno, preuzeo SDS-ove politike.

Međutim, ogromna je razlika između Dodika i Stanivukovića i to u korist Dodika, tako da gradonačelnik Banjaluke može, maksimalno, da opstane na nivou nedovršene, iskrzane kopije šefa SNSD-a, čak i u situaciji kada je Dodik politički nemoćan, kao što je to sada slučaj.

6.

Kopiranje Dodika, pokušaj preuzimanja njegovog populističkog, ali veoma rigidnog i opasnog narativa, za Stanivukovića je veliki korak unatrag, a mali, kratkoročni, dobici koje može, eventualno, ostvariti naslanjajući se na veliki populistički talas koji diže Dodik svojim antinarodnim djelovanjem, brzo će nestati, kao i val koji je njegov Vlasnik produkovao.

7.

Neće ostati ni pjena od populističkih talasa zapjenjenog Dodika, kao što ni Stanivuković neće dobiti baš ništa svojim uplivavanjem u Dodikov politički okvir koji niti razumije, niti zna kuda vodi i koji je, suštinski, vrtlog što će politički progutati i Dodika i njegov nakazni Režim, kojem se otvoreno priklonio gradonačelnik Banjaluke.

8.

Odlično popeglane pantalone ne mogu zaustaviti taj proces.

9.

Stanivuković pokušava da surfa na dasci sa koje ni o čemu konkretnom, što je Dodik pokrenuo i što je Republiku Srpsku dovelo pod težak udar SAD-a i najvećeg dijela Zapada, ne odlučuje i smatra da na taj način može da ostvari političke poene, a da, pritom, ne ponese odgovornost ni za šta.

Očito je da nije ukalkulisao da će se Dodikova politika potpuno strovaliti u provaliju iz koje nema izlaza, a da njegovi, Stanivukovićevi, Silajdžićevski potezi, gdje on u vlasti ponekad glumi opoziciju, a u opoziciji tvrdi da je ipak vlast, kako bi se održao u političkom loncu u koji je strpao sve opcije, imaju vrlo određen rok trajanja.

10.

Haris Silajdžić je godinama uspješno igrao opisanu igru, ali je na kraju završio pod točkovima sopstvene nedosljednosti, konvertitstva i radikalizma.

Stanivuković, za razliku od njega, nema kapacitete da igra godinama, jer je svoje već odigrao.

11.

Veoma je važno primijetiti da, dosad, na političkoj sceni BiH/RS nikada niko nije prije kampanje potpuno okrenuo leđa stranci koja ga je kandidovala i nastupao suprotno od onoga što partija pokušava predstaviti javnosti, a upravo to je učinio Stanivuković.

Ubijeđen da mu je sasvim dovoljan Gradski odbor PDP-a, njegova infrastruktura koja jeste razvijena, on je ponizio dio PDP-a koji ga je kandidovao (veći dio pripadnika i simpatizera stranke već mu je ranije okrenuo leđa), ponizio je Branislava Borenovića, koji je žrtvovao zadnji trun obraza za promociju Dodikove kopije, te je definitivno prekinuo sve veze sa drugim opozicionim strankama.

12.

Ulaštene Sanivukovićeve cipele imaju više političke mudrosti od njega.

13.

Suštinski, Stanivuković nije imao kud; Nakon svih laži, prevara onih koji su ga birali, prelaska dugog puta od opozicionara do Dodikovog neukog Klona za vrlo kratko vrijeme, ostavilo mu je samo mogućnost da pokuša preuzeti Dodikovu politiku i kopirajući je, prilično nevješto, pokušati se predstaviti kao neko ko je “saboran”, iako je riječ o makijavelisti koji ne preza ni od najgnusnijih postupaka.

14.

Stanivukovićeva hinjena samouvjerenost, javno potcjenjivanje političkih protivnika i protivkandidata, ispaljivanje netačnih procenata rejtinga, samo su slika njegove slabosti, a ne nadmoći; Slika mladog, ali zaista dosad rijetko viđenog ultrapokvarenog i podmuklog političara, koji svoje najgore osobine ne da nije uspio sakriti, već ih nudi kao “vrline”.

Zato njegova bijela, “uštirkana”, košulja djeluje kao pod zadnjeg bircuza nakon ispijenih velikih količina brlje i žestoke tuče gostiju koji ne znaju ni za šta drugo - sem za brlju i flašu u glavu.

15.

Za kraj da raskrinkam nekoliko Stanivukovićevih laži - da bi dobio nominaciju dijela PDP-a morao se odreći pretenzija na poziciju predsjednika ostataka te stranke; Igor Crnadak bi trebalo da bude sljedeći predsjednik.

Njegovi odnosi sa Crnatkom, Mladenom Ivanićem, Milkom Grmušom, Mirom Pekić… su nulirani, a podršku mu jedino pruža Branislav Borenović, njegov batler.

16.

Milorad Dodik može usmjeriti glasove kombi stranaka što ga prate prema Stanivukoviću, ali ne i glasove SNSD-a.

17.

Stanivuković se neće predati bez velike borbe; Spreman je na sve, a novca za kampanju ima napretek - kako onog opljačkanog sa pozicije Gradonačelnika, tako i tajkuna čiji je sluga, pa sve do ličnog, porodičnog.